Da li patite od degenerativne bolesti? Da li su vam rekli da je “sve to samo u vašoj glavi”? To možda i nije tako daleko od istine… jer se uzrok vaše bolesti nalazi u vašim ustima.
Postoji uobičajena stomatološka procedura za koju će vam svaki zubar reći da je potpuno bezbjedna iako naučnici upozaravaju o njenim opasnostima više od 100 godina.
Kakva stomatološka procedura je u pitanju?
U pitanju je vađenje živca. Na milione ovih operacija se sprovede svake godine.
Zubi kojima su izvađeni živci su u suštini “mrtvi” zubi koji mogu postati utočište za visoko toksične anaerobne bakterije. One pod određenim uslovima mogu da dospiju u vaš krvotok i uzrokuju brojna ozbiljna medicinska stanja.
Mnogi od ovih toksičnih zuba mogu djelovati potpuno zdravo godinama, zbog čega je teško otkriti porijeklo sistemske bolesti.
Nažalost, mnogi zubari zanemaruju ozbiljne rizike kojima izlažu svoje pacijente prilikom ovih procedura. Ipak, jedan od zubara je taj koji je otkrio vezu između procedure vađenja živaca i sistemskih bolesti. On se danas smatra jednim od najboljih zubara svog vremena.
Veston A. Prajs: Najbolji zubar na svijetu
Mnogi zubari bi trebalo da se upoznaju sa radom dr Vestona Prajsa. Nažalost, njegov rad se i dalje suzbija od strane medicinskih i stomatoloških stručnjaka.
Dr Prajs je putovao svijetom proučavajući zube, kosti i ishranu raznih domorodačkih stanovništava koji ne uživaju u “blagodetima” moderne hrane. Prajs je oko 1900. godine pokušavao da izliječi infekcije živaca i postao je sumnjičav kad je shvatio da živci ostaju inficirani uprkos njihovom tretmanu. On je jednog dana predložio ženi, koja je bila vezana za kolica šest godina, da izvadi zub, iako se on činio u redu.
Ona se složila, a on je izvadio njen zub i implantirao je pod kožu zeca. Zec je razvio isti artritis koji je mučio ženu i uginuo od infekcije 10 dana kasnije. Međutim, žena se oporavila i počela je da hoda i bez korištenja štapa.
Prajs je otkrio da je mehanički nemoguće sterilisati zub kome je izvađen živac.
On je zatim dokazao da mnoge hronične degenerativne bolesti potiču od inficiranih zuba bez živaca, od čega su najčešće srčane i cirkulatorne bolesti. On je otkrio jaku povezanost između zuba sa izvađenim živcima i bolestima zglobova, mozga i nervnog sistema.
Dr Prajs je zatim napisao dvije odlične knjige 1922. godine o svom istraživanju. Nažalost, njegov rad je bio zataškavan 70 godina unazad dok Džordž Majnig konačno nije razotkrio istinu.
Dr Majnigovo potvrđivanje rada dr Prajsa
Dr Majnig je bio kapetan američke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata prije nego što se preselio u Holivud i postao zubar poznatih ličnosti. On je kasnije postao jedan od osnivača Američke asocijacije specijalista za zubne živce.
On je devedesetih godina prošlog vijeka 18 mjeseci proučavao rad dr Prajsa. On je čak 1993. godine objavio knjigu o zataškavanju stomatološke procedure vađenja živaca.
Šta to zubari ne znaju o anatomiji zuba?
Zubi su napravljeni od najčvršće supstance u našem tijelu.
U sredini svakog zuba nalazi se zubna šupljina i u njoj pulpa, koja povezuje krvne sudove i nerve. Oko zubne šupljine se nalazi dentin, koji je sačinjen od živih ćelija koje luče tvrdu mineralnu supstancu. Spoljašnji dio zuba naziva se enamel i on okružuje dentin.
Korijeni svakog zuba dopiru do vilice i ostaju na svom mjestu zahvaljujući peridontalnom ligamentu. Stomatologe u školi uče da svaki zub ima 1-4 veća kanala. Međutim, postoji gomila kanala koja se uopšte ne pominje.
Svaki zub ima čitav lavirint sitnih cjevčica koje bi, kad bi se razmotale, bile dužine oko nekoliko kilometara. Veston Prajs je identifikovao 75 odvojenih pristupnih kanala u jednom centralnom sjekutiću.
Mikroskopski organizmi se redovno kreću u i oko ovih cjevčica kao krtice u podzemnim tunelima.
Kad zubar izvede operaciju vađenja živaca, on probuši zub, a zatim ispuni šupljinu supstancom koja odsijeca dotok krvi do zuba, tako da ona više ne može da cirkuliše kroz zub. Međutim, lavirint cijevčica i dalje ostaje tamo, a bakterije, koje više nemaju svoj izvor hrane, kriju se u ovim tunelima gdje su bezbjedne od antibiotika i imune odbrane organizma.
Uzroci mnogih bolesti
Zbog nedostatka kiseonika i nutrijenata, ovi nekada prijateljski nastrojeni organizmi postaju jači, virulentniji anaerobi koji proizvode niz toksina.
Nijedan oblik sterilizacije do sada nije bio dovoljno efikasan za rješavanje ovog problema. Infekcija se često prošiti i do vilice, gdje stvara kavitacije iliti pukotine.
Kavitacije su mjesta nezaliječenih kostiju koja često predstavljaju žarište infekcije i gangrene. One nekada nastaju nakon vađenja zuba, ali se javljaju i nakon vađenja zubnog živca.
Sve to se dešava uz veoma mali broj simptoma, ako ih uopšte i ima. Moguće je da imate zagnojeni mrtav zub, a da to i ne znate. Međutim, to nije kraj vaših muka.
Može doći do nastanka bolesti srca, bubrega, kostiju i mozga
Dok god je vaš imuni sistem jak, bilo koja bakterija koja odluta dalje od inficiranog zuba biva uništena. Međutim, ukoliko vaš imunitet oslabi uslijed neke bolesti ili povrede, on neće moći više da kontroliše infekciju.
Ove bakterije zatim mogu da pređu u okolna tkiva i da završe u vašem krvotoku, gdje se prenose na nove lokacije, bilo da su to tkiva ili organi.
Dr Prajs je uspio da prenese bolesti sa ljudi na zečeve tako što je ubacivao dijelove zuba kojima su izvađeni živci u njih. On je otkrio da ubacivanje zuba osobe koja je nedavno imala srčani udar u zeca uzrokuje srčani udar kod zeca za samo par sedmica.
Skoro sve hronične degenerativne bolesti su povezane sa ovom stomatološkom procedurom, uključujući:
Srčane bolesti
Bolesti bubrega
Artritis, reumatske bolesti i bolesti zglobova
Neurološke bolesti (npr. ALS)
Autoimune bolesti (npr. Lupus)
Izgleda da postoji i povezanost sa rakom. Dr Robert Džouns je istraživao povezanost između stomatološkog zahvata vađenja živaca i raka dojke, došavši do ekstremno visoke povezanosti. On je naveo da je došao do sljedećih zaključaka:
93% žena sa rakom dojke prošlo je kroz zahvat vađenja živaca
7% njih je patilo od drugih zubnih bolesti
U većini slučajeva, tumori su nastajali sa iste strane sa koje je izvršen stomatološki zahvat.
Dr Džouns tvrdi da su toksini bakterija u inficiranom zubu ili vilici u mogućnosti da inhibišu proteine koji suzbijaju razvoj tumora. Njemački doktor dr Džozef Isels naveo je slična otkrića, rekavši da je 97% njegovih pacijenata oboljelih od raka operisalo zubne živce. Ako su ovi doktori u pravu, lijek za rak je u tome da se mrtvi zubi izvade i uspostavi stabilan imuni sistem.
Mutirane bakterije u vašim ustima
Na koji način su ove mutirane bakterije iz vaših usta povezane sa bolestima?
Bakterije se danas mogu identifikovati DNK analizom, bilo da su mrtve ili žive.
U nastavku Prajsovog rada, Fondacija za istraživanje toksičnih elemenata iskoristila je DNK analizu da ispita zube bez živaca i otkrivene su bakterijske infekcije u 100% uzoraka. Identifikovane su 42 različite vrste anaerobnih bakterija u 43 uzorka. U kavitacijama je identifikovano 67 različitih vrsta bakterija među 85 uzoraka. Među pronađenim bakterijama bile su i sljedeće:
Capnocytophaga ochracea
Fusobacterium nucleatum
Gemella morbillorum
Leptotrichia buccalis
Porphyromonas gingivalis
Da li su to samo benigne, uobičajene bakterije iz usta?
Nikako. Četiri od navedenih bakterija napadaju srce, tri napadaju živce, dvije napadaju bubrege, dvije napadaju mozak, a jedna može da inficira sinusne šupljine. Dakle, one su sve samo ne benigne!
Još oko 400% bakterija je pronađeno u krvi oko mjesta gdje je nekad bio zubni živac u odnosu na sam zub, što označava da je zub inkubator, a peridontalni ligament je dovod hrane.
Nikad nije bilo pametno ostavljati nešto mrtvo u organizmu
Nijedna druga medicinska procedura ne uključuje ostavljanje nečeg mrtvog u organizmu. Kada slijepo crijevo prestane da funkcioniše, ono se odstrani. Ukoliko vam se prsti smrznu ili obole od gangrene, oni se odstrane. Ukoliko dijete umre u materici, sam organizam uzrokuje pobačaj.
Vašem imunom sistemu nisu potrebne mrtve supstance i samo prisustvo mrtvog tkiva može da uzrokuje komplikacije, kao što je slučaj sa mrtvim zubom.
Infekcija i autoimuna reakcija odbacivanja uzrokuju nakupljane bakterija oko mrtvog tkiva. U slučaju vađenja živca, bakterije dobijaju priliku da zađu u vaš krvotok kad god vam je slab imunitet.
Zašto zubari i dalje tvrde da je vađenje zubnog živca bezbjedno?
Iako su navedeni brojni razlozi zbog kojih bi ova stomatološka procedura trebalo da se zabrani, ona i dalje nije zabranjena i uzrok je smrti mnogih ljudi.
Zašto? Objašnjenje je vrlo jednostavno, u pitanju je jedna od najprofitabilnijih procedura u stomatologiji.
Kako da izbjegnete ovu stomatološku proceduru?
Najbolje bi bilo da nikada ne izvršite ovaj zahvat. Rizikovanje zdravlja da bi se očuvao zub prosto nema smisla. Ukoliko ste već odradili ovaj zahvat, bilo bi dobro da izvadite zub, čak i ako je sve u redu.
Zapamtite, čim vaš imuni sistem zakaže, postoji rizik da obolite od ozbiljnog medicinskog problema.
Ukoliko uklonite zub, dostupno vam je nekoliko opcija:
Parcijalna proteza: U pitanju je proteza koja može da se izvadi i to je jedna od najjednostavnijih i najjeftinijih opcija.
Most: Ovo je permanentniji zahvat koji na neki način mijenja pravi zub, ali je dosta skuplji.
Implantat: U pitanju je vještački, permanentni zub, obično od titana, ugrađen u desni i vilicu. Ipak, postoje neki problemi koji mogu nastati zbog upotrebe ovog metala prilikom ovog zahvata. Danas se češće koristi cirkonijum jer ne izaziva veće komplikacije.
Međutim, nije dovoljno da samo izvadite zub i stavite vještačku zamjenu.
Stomatolozi obično uklone zub, ali ostave peridontalni ligament, koji može da služi za ishranu bakterija. Mnogi stručnjaci preporučuju uklanjanje ovog ligamenta kako bi se smanjio rizik stvaranja infekcije.
Izvor: webtribune.rs
