Posted by arko on 15:07 | No comments
Udala sam se za rođenog oca mog muža… pokojnog muža :(… Ne znam da li sam uradila ispravnu stvar… Moj muž je poginuo u saobraćajnoj nesrećiu decembru, i prošli vikend sam se udala za njegovog oca. Bili smo u braku skoro 20 godina imamo troje djece, odrasle… živjeli smo pristojnim životom, ali onda se sve promjenilo toh 11. decembra.
Obzirom da smo živjeli u porodičnoj kući njegovih roditelja, sa njegovim tatom, ja sam nastavila da živim iako su mi moji roditelji govorili da se doselim njima. Živjela sam sa svekrom, imali smo odnso kao što je i do te kobne nesreće bio, a onda mi je moj svekar prije mjesec dana kada smo bili sami kod kuće ponudio da mu budem zakonita supruga. Šokirala sam se kada mi je to rekao, tražio je da se UDAM ZA NJEGA… rekla sam mu da je bolestan… pitala ga kako će okolina da reaguje, a on me tada uhvatio za ruku i rekao: “Snajo, smiri se, sjedi da ti pojasnim…
” Tada mi je objasnio da obzirom da več ima skoro 70 godina i da nije najboljeg zdavstvenog stanja želi da me vjenča kako bi ja, SUPRUGA NJeGOVOG VOLJENOG SINA i njegovi unuci mogli naslijediti njegovu penziju koja nije baš mala. Inaće je radio, sad da ne pišem kojoj evropskoj zemlji da nam se šta ne iskonplikuje i zaista mu jepenzija velika. Iskreno od tih novaca smo najviše i živjeli i dok je moj muž bio živ. Uradili smo to prošli vikend, u tajnosti, niko ne zna, čak ni moja djeca i realno mi je mnogolakše jer znam da ću sada imati svjetliju budućnost barem što se tiče novaca, ali sa druge strane, ako sepročuje, KO ĆE OBJASNITI DA SE JA I MOJ SVEKAR… ONO DA NE rADIMO ONE sTVARI KAO MUŽ I ŽENA..
0 komentari:
Objavi komentar